Bljeskalica ima ključnu ulogu u fotografiji, omogućujući stvaranje visokokvalitetnih snimaka u uvjetima slabog osvjetljenja. Povijest bljeskalice prati razvoj fotografije, a tehnologija koja je s vremenom evoluirala donijela je nove mogućnosti za fotografe, čineći svijet snimanja pristupačnijim i kreativnijim. Počeci bljeskalice bili su skromni i opasni, no s razvojem električne i digitalne tehnologije, fotografi su dobili sofisticirane alate za kontrolu osvjetljenja, što im omogućuje veću kreativnu slobodu.
Prve bljeskalice nisu nalikovale onima koje danas koristimo. Tijekom 19. stoljeća, fotografi su se suočavali s velikim izazovima kada je riječ o snimanju u uvjetima slabog osvjetljenja. Tadašnji način stvaranja umjetnog svjetla bio je korištenje magnezijskog praha koji bi zapalili kako bi proizveli intenzivan bljesak. Magnezijski prah je sagorijevao vrlo brzo, dajući snažan, ali kratak bljesak svjetla dovoljan da osvijetli scenu. Međutim, ova metoda bila je vrlo opasna. Magnezij je lako zapaljiv, a pogrešna uporaba mogla je izazvati ozbiljne ozljede ili čak požare. Unatoč rizicima, fotografi su uvidjeli vrijednost ove metode jer im je omogućavala snimanje u zatvorenim prostorima ili u mraku, što je ranije bilo gotovo nemoguće. Ovaj rani oblik bljeskalice bio je početak revolucije u fotografiji jer je omogućio novu vrstu kreativnosti i tehničke izvedbe.
S početkom 20. stoljeća, tehnologija je napredovala, a prve električne bljeskalice zamijenile su opasne magnezijske bljeskove. Razvijene su tzv. žarulje s jednim ispucavanjem ili "flash bulbs". Ove žarulje sadržavale su tanku metalnu nit koja bi se zagrijala i zasjala kad bi kroz nju prošla električna struja. Ovaj proces bio je mnogo sigurniji od magnezijskih eksplozija, no žarulje su imale jednu manu: mogle su se koristiti samo jednom, što ih je činilo relativno skupim. Nakon svakog bljeska, fotograf je morao zamijeniti žarulju novom. Ipak, električne bljeskalice otvorile su nova vrata za fotografe. Ova nova tehnologija omogućila je brže i sigurnije osvjetljavanje scena, a bljeskalice su se počele primjenjivati i izvan studija, u dinamičnim i nepredvidivim situacijama. Bile su važan korak u olakšavanju korištenja umjetnog osvjetljenja u fotografiji, kako za profesionalce, tako i za amatere.
Sredinom 20. stoljeća, fotografija je doživjela novi tehnološki skok uvođenjem xenon bljeskalice koja je brzo postala standardna oprema za profesionalne i amaterske fotografe. Xenon bljeskalice koriste plin xenon, koji emitira svjetlost kada kroz njega prođe visok napon. Ova vrsta bljeskalice bila je dugotrajnija i mogla se koristiti više puta, što je drastično smanjilo troškove za fotografe. Xenon bljeskalice su također omogućile brži niz bljeskova, što je bilo korisno za snimanje dinamičnih scena ili uzastopnih fotografija. Uz to, postale su mnogo kompaktnije, što je dovelo do njihove integracije u prijenosne fotoaparate. To je značilo da čak i manji, jeftiniji fotoaparati mogu imati ugrađenu bljeskalicu, čineći visokokvalitetne snimke dostupnima širem krugu fotografa.
S razvojem DSLR i kompaktnih fotoaparata krajem 20. stoljeća, bljeskalica je postala neizostavni dio fotografske opreme. Većina kamera imala je ugrađenu bljeskalicu, što je omogućilo amaterskim fotografima da, bez mnogo tehničkog znanja, postignu bolje osvjetljenje svojih snimaka. Ugrađene bljeskalice bile su praktične jer su uvijek bile dostupne, no često nisu pružale dovoljno snage ili fleksibilnosti za profesionalne potrebe. S druge strane, profesionalni fotografi počeli su koristiti eksterne bljeskalice. Ove bljeskalice, poznate kao speedlight, omogućile su fotografima veću kontrolu nad količinom i smjerom svjetla. Eksterna bljeskalica mogla je biti postavljena izvan kamere...
Iako su mnogi fotografi danas prešli na eksterne bljeskalice, ugrađena bljeskalica i dalje se nalazi na većini modernih fotoaparata. Ova bljeskalica je jednostavna za korištenje i uvijek dostupna, što je čini popularnom među amaterskim fotografima. Međutim, zbog svoje male snage i ograničenih mogućnosti postavljanja svjetla, često se koristi samo kao zadnja opcija u profesionalnim postavkama.
Eksterne bljeskalice su standard za profesionalce i napredne amatere. Ove bljeskalice nude veliku fleksibilnost, omogućujući fotografima da kontroliraju intenzitet, kut i smjer svjetla. Također su vrlo prijenosne, što ih čini savršenima za snimanja na terenu. Njihova mogućnost da se koriste u bežičnim sustavima čini ih nezaobilaznim alatom za profesionalne fotografe.
U profesionalnim fotografskim studijima, studijske bljeskalice su glavni izvor osvjetljenja. Ove bljeskalice su mnogo snažnije od prijenosnih i omogućuju stvaranje visokokvalitetnog osvjetljenja za portrete, modne snimke, proizvode i druge zahtjevne fotografije. Često dolaze s dodacima poput softboxa i reflektora, koji omogućuju modificiranje svjetla prema specifičnim potrebama.
Ring bljeskalica je specifičan oblik bljeskalice koji se koristi u makro fotografiji, ali je popularan i u beauty fotografiji. Bljeskalica je postavljena oko objektiva, što omogućuje ravnomjerno osvjetljenje bez sjena, idealno za snimanje lica ili malih objekata izbliza.